“Znanje je iskustvo. Sve drugo je samo informacija.”

Albert Einstein

Svjedoci smo, osobito u novije vrijeme, u jeku novih zbivanja da je čovjek izložen mnoštvu informacija koje kruže u informacijskom prostoru (prostor medija- u kojem se informacijama ratuje za prevlast i dominaciju). Nerijetko se pozivamo i na znanost i znanstvene informacije, provjerene podatke koji mahom povlače i struku. No, vratimo se na početak priče. Od samog pojma informacije i činjenice da sama informacija može biti istinita, neistinita ili poluistinita, može biti prešućena, odnosno puštena u informacijski prostor s namjerom da izazove određene promjene (da utječe na odlučivanje osoba) ili bez te namjere. Nije zanemariva ni činjenica da ljudi danas sve više percipiraju stvarnost putem onog što čuju ili vide u medijima. Napominjem da sve te izvore informacija treba uzimati s dozom opreza, jer se (nerijetko) događa neobjektivno i neistinito informiranje. Takve okolnosti narušavaju korpuse javnog znanja, osobito uzme li se u obzir da znanje samo po sebi proizlazi iz informacija (djelomično), a predstavlja temelj za odlučivanje pojedinaca, odnosno skupina. Predstavlja osobitu opasnost onda kada politički vrh koji vodi državu i jamči sigurnost neke zemlje odlučuje i postupa u skladu s ciljevima informacijskog napadača.

Naime, koncem 1980.-ih došlo je do nestanka blokovske podjele svijeta, propasti totalitarnog komunističkog sustava, raspada Varšavskog pakta. U međunarodnim odnosima time nisu nestali sukobi nacionalnih interesa i prijetnje nacionalnim interesima. Tehnološka osnovica za novu organizaciju javnoga znanja postao je internet i nove informacijsko komunikacijske tehnologije, pa se kao simbolična godina preokreta može uzeti 1995. jer se tad pojavila u uporabi web stranica.

Informacija je postala oružje, borbeno sredstvo. Vode se bitke za umove, ne više za geografska područja. U kontekstu nacionalne sigurnosti, zemlje kreiraju nacionalne informacijske strategije koje služe u definiranju tzv. informacijskih i medijskih operacija koje ovisno o ciljanoj publici i ovisno o željenim ciljevima koriste određene alate (psihološke operacije, odnosi s javnošću, javna diplomacija, elektronski napadi informacijskih sustava). Također, informacijskim operacijama sve više se služe i velike korporacije, određene interesne skupine za postizanje vlastitih ciljeva kod ciljanih publika.

Potrebno je naglasiti da nije poželjno čitavi korpus javnog znanja promatrati kao ugrozu informacijske sigurnosti ali ne zaboraviti da ljudi često nisu svjesni da su pod utjecajem određenih (dez)informacija i dok se oni pozivaju na određene (dez)informacije one već oblikuju njihove korpuse znanja i pridonose ostvarenju ciljeva određenih informacijskih napadača.

S obzirom na prethodno izneseno cilj rasprave u ovom poglavlju je definicija pojma javnog znanja, te ukazati na njegovu ulogu u kontekstu infromacijske sigurnosti. Vezano za to cilj je pokušati doći do odgovora na pitanje tko to upravlja javnim znanjem i zašto bi to netko činio, kakve su mu namjere, te pojasniti ulogu nacionalne informacijske strategije u informacijskom ratovanju.

Kako bi se definirao pojam javno znanje potrebno je prvo objasniti pojam znanje, ali i proces stvaranja znanja. O znanju su napisane mnoge definicije i namjera rada nije sve ih navoditi pa je za razumijevanje tog pojma dovoljno reći kako znanje prema podrijetlu riječi znati, znači nešto “što se već vidjelo”, odnosno imati spoznaju o nekoj stvari i biti upućen u ophođenje njome. Treba naglasiti i to da su s pojmom znanje usko povezani pojmovi podatak i informacija. Podatak je sirov, postoji i nema drugog značenja i smisla osim samog postojanja. Kada mu se pridruži značenje on postaje informacija. Dakle, informacija je podatak kojem je dano značenje, a razlikuje se od podatka po tome što je korisna. Informacija proizlazi iz podatka nakon procesa odgovaranja na pitanja: tko, što, gdje, koliko, kad, čineći time podatke korisnima za odluke i/ ili akciju. Informacije su podatci obogaćeni značenjem i namjenom.
Proces stvaranja znanja najčešće se prikazuje kao kognitivna hijerarhija ili DIKW (Data- Information- Knowledge- Wisdom) piramida iz koje se kako je određeno znanje podloga za mudrost, odnosno odlučivanje i provedbu događaja kako je prikazano na Slici 1.

graphics1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 1.: Hijerarhija znanja (Izvor: Fogarty, 2006)

Dok su podaci, informacije i (djelomično) znanje, posljedica djelovanja prošlih događaja mudrost je vezana za prosudbe, predviđanja i provedbu događaja koji se tek trebaju dogoditi u budućnosti. Dakle, mudrost je spoj iskustva, znanja, razumijevanja, sposobnost donošenja ispravnih odluka, a da bi se do nje došlo najprije se mora uspješno proći kroz sve prethodne kategorije. Upravo zato bitno je koje informacije popunjavaju informacijski prostorjer one postaju temelj za kreiranje znanja, a ono dalje utječe na postupke, odnosno odlučivanje pojedinaca ili skupina ljudi.
Ukupni korpus znanja može se organizirati u dvije grupe:

  1. otvorenog znanja unutar koje se nalazi korpus javnog znanja i korpus društvenog znanja

  2. kontroliranog znanjakojeg čine korpusi cenzuriranog i štićenog znanja kako je prikazano u Tabeli 1.

Tabela 1.: Ukupni korpus znanja

KORPUS OTVORENOG ZNANJA

Korpus javnog znanja

 Korpus društvenog znanja
Korpus cenzuriranog znanja Korpus štićenog znanja

KORPUS KONTROLIRANOG ZNANJA

Izvor: Akrap, G., 2009, str.82

Što se tiče korpusa javnog znanja, koji je predmet ovoe kolumne, taj korpus kao što je već navedeno pripada korpusu otvorenog znanja i uglavnom se oblikuje pod utjecajem različitih javnih medija. U različitim društvima i zajednicama, korpusi javnog znanja mogu biti različitog sadržaja. Javno znanje definira se kao znanje koje je dostupno svima, odnosno dominirajuće znanje u javnom informacijskom prostoru. Informacijski prostor postao je bojišnica, a informacije oružje za ostvarivanje interesa u sukobima niskog intenziteta koji se zbivaju u informacijskom prostoru. Javno znanje oblikuju stratezi kojima je cilj osigurati informacijsku superiornost, odnosno dominaciju određenih vrsta informacija radi ostvarivanja političkih, gospodarskih, kulturnih i drugih interesa.

Budući da se javno znanje definira sa stajališta novih tehnologija kao ”znanje koje je dostupno svakome”, javno znanje oblikovano u cyberspace- u je proizvod i informacijskog rata, odnosno sukoba niskog intenziteta. Korpus javnog znanja u cyberspace- u organizira se na način da je javno znanje ono što je stvoreno, razmijenjeno, djelatno samo u javnosti- samo ako sudjeluje, ako ima učinka u javnoj sferi.

Javno znanje postalo je predmet interesa različitih znanstvenih disciplina: informacijske znanosti, komunikologije, masovnih medija, političke znanosti, povijesti, sociologije itd. Većina tih znanosti polazi od pretpostavke da javno znanje treba biti objektivno i istinito, međutim, postoji spoznaja da je javno znanje izloženo dezinformacijama što predstavlja odstupanje od normi objektivnog i istinitog informiranja. S obzirom na tu činjenicu zemlje kreiraju nacionalne informacijske strategije, koje definiraju informacijske i medijske operacije, kako bi se utjecalo na protivničke korpuse znanja, odnosno emocije i ponašanja u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva, a zaštitilo vlastite. Takve operacije svoje zadaće utjecaja na protivničke korpuse znanja, emocije, sustave vrijednosti ostvaruju primarno koristeći se dezinformacijama, odnosno plasiranjem određenog neobjektivnog sadržaja putem određenih komunikacijskih sustava.

Može se reći da problem informacija predstavlja problem gospodarenja znanjem čovječanstva (memorijom zajednice), a da bi društvo moglo napredovati mora naučiti da tom memorijom djelotvorno gospodari i u cijelosti je iskoristi. Upravo o raspoloživom društvenom znanju i korištenju ”memorije zajednice” ovisi svaki ekonomski, društveni i kulturni napredak neke zemlje, pa tako i naše drage domovine Hrvatske. Stoga, ovu kolumnu i pišem s ciljem osvješćivanja šireg pučanstva o potrebi kreiranja nacionalne informacijske strategije s ciljem zaštite korpusa javnog znanja u Republici Hrvatskoj s temeljima na znanju, znanosti i struci budući da su to jedini temelji na kojima možemo graditi budućnost!

Autorica: Doc. dr. sc. Marija Boban

Pročelnica Katedre za ekononomske i financijske znanosti Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Splitu
Glavna i odgovorna urednica Terracon Business News-a
REFERENCE:

KLAIĆ, A., Pregled stanja i trendova u suvremenoj politici informacijske sigurnosti i metodologijama upravljanja informacijskom sigurnošću. FER, dostupno pod poveznicom: http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/KvalifikacijskiDrIspit_AK_08022010.pdf , (13. 01. 2016.)

KLASAN, V., Uvod u upravljanje vojnim znanjem, National security and the future, Vol. 10 No. 2., 2009.

THE INFORMATION SOCIETY AND THE INFORMATION ECONOMY, dostupno pod povezniom http://cscs.umich.edu/~crshalizi/notebooks/information-society.html (11. 01. 2016.)

TUĐMAN, M., Informacijsko ratište i informacijska znanost. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.

WHITMAN, M., MATTORD, H., Principles of Information Security, Cengage Learning, 2011.

STAMP, M., Information Security: Principles and Practice, John Wiley & Sons 2011.