Ako upravo dvojite trebate li ostati na svome dugogodišnjem radnom mjestu, na poslu koji imate u malom prstu, utonuti u komfornu zonu kakve-takve, ali sigurne plaće, tolerirati draže i manje drage kolege i vratiti se na posao u ured hibridno ili za stalno ili pak dati otkaz i krenuti u nekom sasvim novom životnom smjeru, vjerujte, niste jedini! Takva su promišljanja sasvim normalna.

U zapadnim zemljama ljudi su otišli mnogo dalje od planiranja i to su doista i učinili, dali su otkaz. Primjera je već toliko da je taj fenomen dobio i službeni naziv – great resignations (velike ostavke) i postao pravi trend. Inozemni mediji ne mogu ni pokriti sve primjere do kojih dolaze.

Tako je nekoj direktorici u multinacionalki puknuo film nakon šestosatnog sastanka u uredu pa se okrenula na peti i otišla zauvijek u smjeru egzotičnog otoka. Ne zna još što će raditi, ali ne boji se.

Drugi je čovjek, korporativac također, dao otkaz jer mu se više nije dalo voziti satima da bi, sad kad je pandemija u zatišju u njegovoj saveznoj državi u Americi, svaki dan došao na posao. Htio je, kaže, posao koji može raditi bilo gdje jer je navodno shvatio da mu je obitelj važna i da želi s njom provoditi više vremena.

Ne daju otkaze samo ljudi iz korporacijskog svijeta; pisalo se i o učiteljima koje je škola na daljinu stajala mentalnog zdravlja pa su odlučili preko noći postati farmeri u preriji.

Cijeli članak možete pročitati na: lider.media

Foto: Pixabay